¨¨Play the guitar-music is my inspiration¨¨

08.01.2007., ponedjeljak

The new me

Imam osjećaj da ovo uopće nije moj život. Ne, pa zar sam ja to sretan? Zar ja trenutno nemam problema? Zar sam to novi ja? Izgleda da jesam, samo mi to još nije jasno. Ne svađam se više sa starim, on se smirio, ja sam se smirio, sve je nekako ljepše, lakše se diše, sve je vedrije, nestali su oblaci, mislim da je meni nakon duge oluje zasjalo sunce.Prvi put u životu moja obitelj funkcionira kao obitelj. Prvi put se osjećam kao njen član. I neopisivo sam sretan zbog toga!!! Meni napokon život ima smisla, sviram ko blesav, ne mislim više toliko na smrt svoje prijateljice Ane. I kad se sjetim toga, znam da bi me ona htjela vidjet s osmjehom na licu. I zato se smijem. Neznam, neke promjene postoje, možda me Bog poslušao, možda mi pomaže...možda. Samo da se to sad sve ne promjeni prebrzo. Znate,nije lako cijeli život živjeti u ratu i nemiru i onda početi vjerovati da mir postoji i da mir može trajati. nije nimalo lako

05.01.2007., petak

Vrijeme liječi sve rane

Ova rečenica iz naslova je najistinitija koju znam. Stvarno je tako, s vremenom prođu sve rane, sve tuge i boli. Ja sam malo ohladio od svojih svađa sa starim, od stalnog nadglašavanja s njim, od vrijeđanja, od svega. Nemam više volje slušati njegova kenjanja a isto tako mi se neda više ni braniti samog sebe. Rekao sam da ću početi to sve skupa ignorirati. Dosta je prošlo od naše posljednje svađe i mogu vam reći da se osjećam jako dobro i pokušat ću da ovaj mir što dulje traje. Dok god ja imam strpljenja i šutim na sve što mi sere, bit će ok. Prošla je Nova i to sve i tako mi je drago. Jedva sam čekao da se sve vrati u neku normalu. Ovih dana idem kod prijetelja u Austriju, zvao me pa sam pristao pobjeći na kratko iz svoje sredine. Dobro dođe svaka sitna promjena. Idući mjesec smo dogovorili koncert u jednom pubu. Bit će ludo, jedva čekam. Svirat ćemo stare rock pjesme i nadam se nekoj sitnoj kinti. Barem da imam neki džeparac. Ne želim se šlepat uz svoje prijetelje. Nije u redu. Dobro, ja sada idem, ovaj post je bio glup ali eto neka ga, samo da vidite šta ima novoga. Ništa više! Pozdrav

27.12.2006., srijeda

Nemogu vam komentirati

Žao mi je ali ja vam nemogu komentirati na vašim blogovima. Pokušavam i pokušavam ali jednostavno neide. Jedino ne nekima mogu kao anonimac ali na nekima ni to. Nisam u zadnje vrijeme imao dosta vremena da napišem post, ali evo sad sam uhvatio barem 5 minuta da vam svima poželim SRETAN BOŽIĆ sa malim zakašnjenjem i neka vam NOVA GODINA bude isto tako sretna i uspješna. Veliki pozdrav svima!

05.12.2006., utorak

Nakon dugo vremena evo me opet...jači nego prije i zahvalan svima koji su mi nanjeli bilo kakvu bol

Kao što u naslovu već zaključujete, nešto se dogodilo što me ojačalo i stvorilo od mene drugu osobu koja je puno jača, samostalnija i širih pogleda na svijet nego prije. Nakon smrti moje drage prijeteljice,dosta sam bio povučen i nisam puno pričao s ljudima. Onda su moji mislili da bi mi odlazak u Hrvatsku dosta pomogao i da bi mi odmor jako dobro došao. Ali kad sam došao u Hrvatsku,morao sam svima objašnjavat što se to samnom događa jer su ljudi vidjeli danije sve u redu. To me zapravo dotuklo, nisam imao baš puno snage pričati o tome ljudima koji Anu nisu ni poznavali. Taj boravak kod bake mi nije bio oporavak već samo dodatno opterećenje. Tada sam često počeo izlaziti i sav novac koji sam imao brzo sam potrošio. Nisam ni mislio koliko ću brzo potrošiti taj novac. Nije me zapravo bilo ni briga. Bilo mi je samo do toga da se negdje napijem i da što prije prođu ti praznici. Onda sam morao starce nakon dugo vremena opet pitat pare,nije im bilo drago,pogotovo ne starom. Stari je popizdio, o tome mi je mama plačući na telefonu pričala. A ja taman mislio da se stari donekle promjenio. Tad sam skužio da mu je samo bilo do toga da on ima svoje pare i čak ni svom vlastitom sinu nije htio pomoći iako je znao u kakvoj sam emotivnoj situaciji i kako se osjećam. Uvijek je govorio kako muškarci nemogu bit povrjeđeni i da se jako razočarao kad je mene vidio kako plačem za običnom prijeteljicom kojih će bit još koliko hoćeš. Znao sam da mi je stari sranje ali toliko sranje,to nisam ni pomišljao. S njim sam prekinuo svaki razgovor. Ako on mene nemože prihvatit ovakvog kakav jesam onda me nemora prihvatit nikakvog jer nikada neću biti onakav kakvog me on želi. Ne želim se pretvorit u hladno čudovište ko što je on. Ali što se mene tiče,nek samo nastavi s vrijeđenjem i nek me izvrijeđa do kraja jer to mene neće ubiti,to će mene ojačati još više nego što me ojačalo do sad.Jednog dana će se kajat a ja ću mu samo bit zahvalan za sve što nije mogao gore napravit u svom životu. Barem imam primjer kakav ne želim ni približno biti. Već sad sam poprilično postao ravnodušan na svaku njegovu ružnu riječ. Na žalost, neznam kad je zadnji put izustio nešto lijepo meni ili bilo kome drugome,više se ni ne sjećam kako to zvuči. Nekad sam u njemu vidio uzor i bio sam ponosan ali to se sve izbrisalo.Sad ga ni ne gledam kao mog oca, neznam ni kako da ga vidim u svojim očima. Žalosno je to ali tako je! No nije on jedini koji je utjecao na moje ojačenje, nije on jedini kojemu sam zahvalan na svim grubim riječima i djelima. I moji prijatelji igraju veliku i važnu ulogu u svemu tome. Prijeteljima ih nazivam jer su me naučili nekim stvarima u životu i otvorili mi oči koliko god su mogli. Ali ne ovi moji prijetelji u njemačkoj nego oni od kojih sam se to najmanje nadao. Na ljetovanju u Hrvatskoj bilo mi je drugačije nego prijašnjih godina. Shvatio sam da oni najbolji prijetelji odu i ostave te samo baš onda kad ih najviše trebaš. Svih je zanimalo šta se dogodilo da sam tako bediran i da više nisam onaj stari. Kad sam im ispričao, desilo se nešto najljepše što se moglo desiti, svi su me shvatili i bili razumni. Ispričao sam im i situaciju sa starim, svi su me podržavali i bili uz mene, ali vrlo kratko,nažalost. Vrlo brzo im se više nije dalo bit uz mene, zaboravljali su na mene sve češće, nije im bilo jasno što me to toliko pogađa, ponašali su se kao moj stari,mislili su da je mene samo pogodila iznenadna smrt Ane,a nisu ni razmišljali kako se osjećam zbog starog, kako se osjećam jer mi mama i sestra pate isto zbog njega i nisu shvaćali što se ne smijem tako često. Polako su me počeli odbacivati. Ja sam to primjetio,nisam se htio ni mješati više, ni nikome nabacivati, pa sam se i sam povukao.Nisam mislio da tako lako možete izgubiti prijetelje koji su vam dugo godina nešto značili, ali nisam ljut zbog toga,zahvalan sam jer sad shvaćam kakav je život i mislim da neću moć lako opet nać povjerenje u prijetelje nakon ovoga. Inzistirao sam da se vratim kući,i otišao sam što sam prije mogao. Već dugo ne spavam kod kuće,nemogu trpit svakodnevna prigovaranja mog starog. Privremeno sam kod prijetelja. Pomalo sviram svoju gitaru koja me nikad nije napustila i koja me jedina u potpunosti razumije. Nakon svega, nisam tužan, nisam poražen nego sam se vratio u stvarni svijet puno jači nego što sam bio prije i zahvalan svima koji su mi nanjeli bilo kakvu bol.

01.08.2006., utorak

Croatia,here I come!

22.07.2006., subota

Let me play your favorite song

Ljudi,vratio sam se kao nov.Malo sam se oporavio od šoka i tragedije.Još se oporavljam ali samo neka ide naprijed.Za ovo vrijeme što me nije bilo,napisao sam par novih pjesama i sviram ih u lokalu.Rekao sam da neću duže vrijeme svirati ali nisam mogao više,bio sam lud.Gitara me zapravo i izlječila.Nemogu ja bez toga.To je kao droga.Jednom se navučeš,gotovo je.Samo što je zdravije od najblaže droge. Stari me tjera da radim,da si nađem neki pošteni posao a za mene nema poštenijeg od sviranja u starom lokalu.Ja tamo dobro zaradim,barem za moje potrebe.Meni ne treba ništa više,ali ajde ti to objasni mojima.Starci ko starci-komplicirani. Neku večer sam sanjao Anu(cura koja je poginula).Nije bilo baš najugodnije ali shvatio sam neke stvari pomoću tog sna.Imate pravo vi koji ste rekli da se trebam nje sjećat u najljepšem svjetlu sa svim najljepšim događajima.Sretan sam što sam poznavao takvu osobu i što mi je bila jako bliska prijateljica. Ljudi,samo sam htio napisati ovaj post da znate da sam ok i da ću vam se ubuduće češće javljati.A sad se ispričavam.Idem svirat Aninu najdražu pjesmu "Let Me Play Your Favorite Song"

26.06.2006., ponedjeljak

Dalje se mora!!!

Nisam još prebolio onu smrt svoje najbolje prijateljice,ali kako naslov kaže,dalje se mora,htio ja to ili ne.Jest da sam totalno u komi i nemogu si pomoć,ali šta da radim.Shvatio sam da svojim ponašanjem ne radim samo sebi gore,nego i ljudima oko mene.Svim ljudima.Njeni roditelji su mi rekli da me nemogu gledati takvoga jer sam ja uvijek bio nasmijan kad sam bio kod njih,a sad sam odjednom ravnodušan prema svemu i osmjeh mi na lice nije došao danima.Nitko se na to nemože naviknuti,ali možda će morat jer svaki put kad budu pričali o njoj,ja ću se skamenit jer mislim da drugačije neću moć.Nikad se neću potpuno oporavit od tog šoka,ali trudit ću se da ne budem tako tmuran dok sam okružen prijateljima.Znam da bi i Ana htjela da sve bude kao prije,ali ja znam da meni život nikad više neće biti isti.Nemam snage za ništa osim za sviranje,ali svaka pjesma me podsjeća na nju. ...Uvijek ćeš ostat u mom srcu... Ubrzo ću doć u Hrvatsu,ali neznam dali ću se moć veselit kao prije jer mi je samo Ana u glavi.Zapravo ni ne želim bit sretan,ne želim se smijat,ne želim se zabavljat......Želim mislit na Anu,želim tugovat za njom,želim se prisjećat na naše dane....Znam da to nije pametno,ali u ovom trenutku ne želim ništa drugo.Pred drugima ću se pravit da se oporavljam,ali u sebi ću uvijek nosit tu tugu i tako je dobro!!! Mama je poludila isto zbog mene i kad mene vidi da sam tužan,ona je još gora.Neću to dopustit.Mama će se brzo oporavit jer ću se ja pretvarat da sam ok... Nastavit ću s bendom jer me i oni trebaju,raspalit ćemo po baladama za neko vrijeme...Scream Louder-hvala vam, na razumijevanju. Eto,toliko od mene! Čitamo se...Pazite na sebe

20.06.2006., utorak

Tužan post-nemogu se oporavit od ovog!

Da,ovo će bit jako tužan post jer se dogodilo nešto što nikada neću moći preboljeti.Nije u vezi benda,ta stvar se riješila,opet sviramo normalno i dalje se zovemo Sream Louder-SL. Morat ću zanemarit sviranje i cijeli bend,morat ću prestat svirat na neko vrijeme,moram se odvojit za sebe jer drugačije neću moć preživit ovu tragediju.Možete mislit koliko je bolno,kad moram napustit bend zbog toga.Ne zauvijek ali na neko duže vrijeme. A sad da vam napokon kažem šta se dogodilo.Ovo pišem sa suzama u očima i jakim bolovima u želudcu.Da,ja sam muško i ja plačem i nije me sram.A razlog tome je što sam izgubio jednu JAKO dragu osobu koju sam nekad volio više od sebe i svega što me usrećuje.Preksinoć,oko 21 h poginula je u nesreći.Pregazio ju je auto koji je kroz nju prošao brzinom munje.Neke bliske osobe mi nisu htjele javit preko mobitela ili nečega jer bi bilo svega.Htjeli su bit uz mene u takvom teškom trenutku i jako sam zahvalan na tome jer da sam to čuo,a bio sam,neznam šta bi bilo. Nije za ništa kriva,a bila je tako mlada puna optimizma i pozitive.Zračila je nekom pozitivom i zbog toga mi je bila tako draga.Znala me utješit bolje od bilo koga,znala je izabrat prave riječi u pravom trenutku,znala je kad mi šta treba,znala je cijeli moj život napamet,svaki detalj i nikad se nikom nisam tako povjeravao kao njoj.Otvorio sam joj sebe i priznavao svoje najveće grijehe i tajne,i uvijek ih je znala dobro čuvati u sebi.Ma bila je prava prijateljica.A gdje je to sad sve nestalo? Sve se raspršilo na jednoj cesti,u jednom trenutku,na samo još jednom povratku kući...Njena duša je nestala sa zemlje i nikad se više neće vratiti... Možete li vi to zamisliti??? Ja još nisam svjestan šta se događa.Žao mi je svih,žao mi je sebe,ali najviše NJE. Nikad ovakvo nešto nisam osjetio.Kad gledam njene roditelje,srce mi puca,iskočit će iz prsa,puknut ću. Neznam ni šta da radim...kako da se ponašam...gdje sad...kako dalje...kojim putem...??? Želim bit sam,zauvijek sam. Znam da ona nebi voljela mene gledati ovakvoga,ona želi osmjeh na mom licu ali ja nemogu.Oprosti mi Ana,nemogu... Zar je tako mala granica između života i smrti?Zar se to meni uopće događa.Daniele,probudi se! Ma neznam više di sam,šta sam,iz očiju kapaju slapovi i nemogu se smiriti. Jučer je bio sprovod i nisam to mogao gledati.Ana oprosti mi,ali ja nisam mogao.Tvoji roditelji,prijatelji,sva ta žalosna lica,krvavih očiju iz kojih cure svemirske suze,nisam mogao.Ali kad su svi otišli,ja sam bio tamo! Rekao sam ti sve što sam htio i barem mi je zbog toga drago.Uvijek ćeš ostati dio mene i mog života.Neću te zaboraviti nikada!!!!!!!!! Bila si posebna osoba,najposebnija koju sam upoznao... Ljudi moji,ja neznam kad ću se oporaviti od ovog prevelikog šoka,moram prelistat svoj život,moram vidjet šta ću,kako ću.Do tad neću moć pisat,jer ako budem pisao,samo ću moć o ovoj tragediji jer mi je to sad jedino što imam u glavi... Oprostite mi ali ovaj post sam morao napisati da si olakšam dušu jer nikome nemogu ovo uživo pričati... Daniel

17.06.2006., subota

I just love the music and I'm not gonna give up!!!

Da,ja užasno volim muziku.I to rock muziku i živim za to i nitko mi je neće oduzeti. A čemu ovaj bijes,ću vam sada objasnit.Dogodila nam se svađa u bendu i to velika.Nije to ko inače,posvađaš se,pomiriš se i nikom ništa.Ovaj put je ozbiljna situacija.Došao nam je još jedan pjevač u bend.Mi smo svi bili od početka,samo je on novi.I taj lik želi u bend dovest novog gitarista i bubnjara jer mu mi kao nismo dovoljno dobri.Ovako je rekao.Citiram:"Dečki jesu dobri,ali mislim da bi ja mogao dovest nove,svježe i bolje dečke koji imaju više iskustva."Ma nemoj,ti meni nećeš nikoga dovest ni micat iz benda.Sviram u tom bendu već 3 godina i postali su mi kao druga obitelj i nema šanse da nas sad razdvoji neki tip koji je došao Bog zna od kud.On nama misli sudit samo zato što je stariji i što misli da je pametniji.Što se mene tiče,ovaj bend se nemora nikada probiti nigdje,možemo svirati po bircevima i ja ću bit zadovoljan,samo da smo svi skupa.A on misli ako dovede nove ljude da će se bolje probit.Čak želi promjeniti ime benda.Sad se zovemo Scream Louder (SL) i ako on misli to sve mjenjati,ja sam odlazim i svi stari članovi odlaze,pa nek se snalazi kako zna,a mi nastavljamo kako smo i počeli. Inače sam smirena osoba,ali kad mi diraju nešto meni jako drago i važno,poludim i nemogu se kontrolirat,a da budem iskren,ni ne želim se kontrolirat kad je ovakvo nešto u pitanju. Sve u svemu,neću dopustit da nam se bend raspadne jer bi me to jako pogodilo!!! ROCK LIVES IN ME

11.06.2006., nedjelja

...I'm back...

Evo mene opet u svom gradu.Bilo mi je odlično u Berlinu.Kao što ste od prije čitali,bio sam kod prijatelja Nikolasa jer je slavio rodjendan.Napravio je pravi party doma.Ali ne neki techno party ili tako nešto slično nego je bilo punka,rocka...i stvarno svaka čast...uspješno obavljeno!Počelo je oko 22 h.Tad su se njegove ekipe već počele skupljati.Nisam vidio ni jednu curu da mi se svidja,tako da sam se zabavio sam sa svojom gitarom i alkoholom.Ispočetka nitko nije htio da se svira,to je njima glupo za neki rodjendan,bla bla bla...a onda kad sam odsvirao jednu pjesmu...bio sam sam u svom svijetu.nikoga nisam vidio,zatvorio sam oči,počeo svirati,pjevati (malo sam već i popio) ...kad sam završio s pjesmom,otvorio sam oči,svi su me gledali bez riječi,bila je takva tišina da mi je postalo neugodno.Samo sam rekao "sorry".Oni su još uvijek šutili ko panjevi.Ja sam počeo spremat gitaru i onda su se svi odjednom počeli glasno derat da ne spremam nego odsviram još nešto...i tako sam svirao još nešto,pa još nešto,i svima je bilo ludo!trebao sam to odmah napraviti,a ne čekat do 1 h. Al dobro,slavili smo do 5 tako da je bilo vremena! Danas sam došao doma,rano u jutro sam krenuo,bilo mi je loše cijelim putem,nisam progovorio ni riječi.da jesam,bilo bi svega po autu! Danas idem na probu s dečkima.Idemo svirat neke nove stvari.Neznam kako ću,ali obećao sam! Rekao sam staroj da se neću šišat ovo ljeto.Sad imam kosu do ušiju,ali želim dužu...Jedva čekam da naraste! Ajde čujemo se ljudi...bye

07.06.2006., srijeda

-Berlin,evo me-

Evo me ljudi,javljam se iz Berlina.Otišao sam malo kod frenda jer će slavit rođendan ovaj vikend pa kad već dolazim kod njega,da i budem par dana.Mislio sam da ćemo se nekako zabavit kod njega ali ništa od toga.Vani je hladno,kiša samo što nije pala i zato nam se neda ništa. Moji starci su ludi.Kad sam im prije 3 tjedna reko da ću ić kod Nikolasa u Berlin,mislili su da me neće bit samo za vikend.Tek neki dan su skužili da se ne radi samo o 2 dana nego o 5 dana.Malo su se iznenadili ali nisam mogao odkazat u zadnji čas.Meni super! On ne svira ništa od instrumenata ali ja sam ipak ponjeo svoju gitaru,pa ako zatreba,tu je! Večeras idemo malo do grada da vidim šta ima.Nisam dugo bio.Možda se nešto promjenilo.Nećemo dugo bit u gradu jer ipak nije vikend.Idemo popit koju cugu i idem spavat.Umoran sam.Došao sam danas u jutro i još nisam ništa odspavao.Al ću zahrkat Moram požurit s ovim postom jer nemogu bit dugo na tuđem netu.Samo da kažem-što se tiče onog posta dolje i komentara na njega-ja sam to napisao samo da vidite kako ja razmišljam i govorim iz iskustva. Inače sve okey...Ajde čujemo se!Neznam kad.Možda kad se vratim doma,možda prije,a do tad mi vi pišite tu dole kad nemogu ja!Pozdrav

05.06.2006., ponedjeljak

ROCK vs. HIP-HOP

Evo odlučio sam napisati jedan post isključivo o muzici.Da se odmah zna,ne namjeravam nikoga vrijeđati,svatko ima svoj ukus i to je sasvim normalno ali ovaj post je morao biti. Radi se o tome kako je rock muzika puno bolja od hip-hopa (moje mišljenje).Ali ne govorim to kao neko djete koje se naslađuje i misli da je bolje ono što ono sluša.Ne,ja ću reć onako kako je i većina ljudi se slaže samnom.Na ovom svijetu imamo puno ljudi koji slušaju rock ali i onih koji slušaju druge vrste muzike kao npr. hip-hop. Kad bi se mene pitalo šta slušam,naravno da bi odmah reko rock,punk,metal...E a zašto?Ja to slušam iz više razloga.Zato što mi se svižaju ti instrumenti koji se sviraju u rocku,sviđa mi se to deranje u pjesmama,jednostavno mi lijepo sjeda ta muzika u uši i ima još jedan razlog,jako važan a to su riječi tih pjesama.Ja kad čujem te riječi (ali baš od svih pjesama) osjećam se nekako razumljeno,slobodno.To nije komercijala.Tamo su riječi katasrtofa.U nekim pjesmama postoje 3 riječi koje se kroz cijelu pjesmu ponavljaju.Neznam šta vi mislite,ali meni je to glupo i zato je meni ta muzika pogotovo glupa. A što se tiče hip-hopa,to je prekršilo svaku mjeru.Pa rađe bi slušao 3 riječi u cijeloj pjesmi nego nekog repera koji se hvali što ima zlatan lančić oko vrata (oprostite-LANAC) i zlatan zub (i to prednji) . Dobro,zanemarimo sad taj lanac i zub,idemo vidjeti druge stvari.Hvale se sa svojim "zgodnim" curama.Da,a svaka ima guzicu toliku da svojim gaćama može pokrit auto da ne pokisne.A i te ženske jadne-plešu oko tih nigera koda im život ovisi o tome.Pa 50 centa nebi diro ni štapom dugim 3 metra.Što je najgore,njihove face govore da nebi ni one (u spotovima su sve kisele,ni jedna se ne smije dok pleše oko njih) ali jebi ga,sve za pare. Al dobro,lako sad za to.Nego pogledajte onu ufuranu djecu koja to slušaju.Pa svi se ufuraju.Postanu bahati,agresivni,nezadovoljni,htjeli bi imati para kao njihovi idoli a to je malo nemoguće.Šta nije to tako? Ja mislim da su pjesme iz rock muzike puno iskrenije,realnije,normalnije.Ljudi koji ih slušaju jednostavno su bolji u duši.Morate to priznati.Poznajem ljude koji slušaju i jedno i drugo.Moji rockeri me nikad nisu iznevjerili a ovi drugi jesu i to neznam koliko puta.Ne pamtim više.Pokvareni su.Možda to nije svugdje tako,ali u mom životu je i žao mi je zbog toga.To je samo dokaz da muzika dosta utječe na čovjeka i njegovo ponašanje. A sad ste vi na redu,pišite šta god mislite o tome,ima se šta reć!!!

04.06.2006., nedjelja

Nezaboravna subota

Jučer sam bio vani.Išli smo malo do lokala i cugali.Bila je cijela moja ekipa a to je dovoljno da zauzme lokal.Poslije je došla Monika sa svojom ekipom i cijelo vrijeme me nešto gledala ali ja se nisam ni malo obazirao.Neda mi se s njom tlačit jer mi uvijek daje lažne nade a to mi je jadno i na kraju opet ništa od nas.To je bezveze.Ili ožeš ili nećeš.Nema oću-neću... I dobro,mi malo zasjeli i prije njene ekipe smo išla ća.Ona je odmah istrčala zamnom i pitala me koji mi je kurac i zašto je ne primjećujem.Tek onda sam shvatio kakva je to glupača.Umišljena je.Milsli da zaslužuje moju pažnju i krivo joj je kad je ne gledam.E pa sad je neću uopće gledati jer me živcira.Nju sam prekrižio.Ne volim cure koje zajebavaju dečke i vrte ih oko malog prsta.E samnom to neće tako ić.Nisam ja od takvih budala . Poslije lokala,otišli smo kod frenda na party.Pili smo,svirali malo,pjevali,napili se...bla bla bla...Frend je pozvo i neku svoju ekipu punu zgodnih cura.Jedna mi je odmah zapala za oko.Zove se Kristina.Prvi put sam je vidio jučer ali baš izgleda dobra.Onako,ne zla kao Monika.I cijelu večer mi pričali i upoznavali se i pili skupa.Na kraju ona mene pita broj mobitela.Dao sam joj ali sam mislio da me samo zajebava.Kad smo otišli kući,lego sam u krevet i dobio poruku koja ovako glasi :"Ej,Kristina je.Bilo mi je drago upoznati se večeras s tobom.Nisam ni mislila ić na taj tulum ali sva sreća da jesam.Hvala ti na predivnoj večeri.Kiss." Nisam mogao vjerovat.Al dobro,nije loše!!! Valjda će i meni već jednom krenut u ljubavi.A što se Monike tiče,s njom ne želim imat ništa jer je cura glupa,to sam tek danas shvatio a toliko prijatelja mi je to govorilo.A jesam sjeban...Nije bitno više-bilo pa prošlo. Idem sad spavat jer se nisam ništa naspavao od sinoć.Čujemo se ljudi. *LISTEN TO ROCK*

02.06.2006., petak

SMS

Danas u jutro prije nego što sam krenuo na piće s frendovima,stigla mi je neočekivana poruke na mobitelu.Bio je i nepoznat broj.A pisalo je: "Ako hoćeš,možemo ić na kavu.Nemoraš uvijek ić s frendovima i u isti kafić.Javi ako hoćeš...Monika." Monika je ta cura koja mi se toliko sviđa.Trebao sam ju odbit jer je ona mene uvijek odbijala kad god bi je pozvao negdje,ali ja budala,nisam mogao propustit tu priliku.Bili smo popodne na kavi i baš smo pričali malo.Rekla je da joj je žao što nije bila na našem nastupu u lokalu jer je čula šta sam svirao za nju.Bio mi je bed kad mi je to rekla al nema veze.Glavno da sam ja sjedio kraj nje.Hehe.Još je na kraju rekla da joj je bilo drago popiti kavu samnom i da se nada da će ih bit još.i ja se nadam.naravno,bio sam kavalir pa sam nam platio to piće. Vidite kako vas jedan SMS može razveseliti.Kad se najmanje nadate. Inače nema kod mene ništa.Sad sam svirao gitaru i malo se opuštam s tim. Na ljeto dolazim u Htrvatsku.Jedva čekam. Aj bok Evo još jedna meni draga pjesma za kraj 3 Doors Down-Kryptonite I took a walk around the world To ease my troubled mind I left my body laying somewhere In the sands of time But I watched the world float To the dark side of the moon I feel there is nothing I can do, yeah I watched the world float To the dark side of the moon After all I knew it had to be Something to do with you I really don’t mind what happens now and then As long as you’ll be my friend at the end If I go crazy then will you still Call me Superman If I’m alive and well, will you be There a-holding my hand I’ll keep you by my side With my superhuman might Kryptonite You called me strong, you called me weak, But still your secrets I will keep You took for granted all the times I never let you down You stumbled in and bumped your head, If not for me then you'd be dead I picked you up and put you back On solid ground If I go crazy then will you still Call me Superman If I’m alive and well, Will you be there a-holding my hand I’ll keep you by my side With my superhuman might Kryptonite Yeah!! If I go crazy then will you still Call me Superman If I’m alive and well, will you be there Holding my hand I’ll keep you by my side With my superhuman might Kryptonite If I go crazy then will you still Call me Superman If I'm alive and well, Will you be there a-holding my hand I'll keep you by my side With my superhuman might Kryptonite

01.06.2006., četvrtak

Tko svira večeras u lokalu?

Naravno,mi smo svirali sinoć u našem lokalu u gradu.Bilo je fenomenalno.Šta da kažem osim nezaboravna večer.Nemamo baš puno nastupa ali evo,kad imamo onda je pravo.Skupila se cijela naša ekipa i band.Onda smo pripremili sve za svirku.I naravno,ja smotan pa zaboravio gitaru kući.Nemožeš bit taaako smotan.Možeš ako si ja .A dobro,desi se.I šta ću,brzo na motor i po gitaru.Za 10 min sam bio nazad.To je bilo najbrže što mogu.I okey,sad mi u lokalu i skupljaju se već polako društvanca za stolovima ali samo jedne osobe nije bilo.Došlo je i njeno društvo al nje nije bilo.Tako mi je bilo žao što neće čut pjesmu samo za nju.Mi smo oko 21 h počeli svirati.Ja sam malo odugovlačio dok nismo počeli,nadajući se da će ona doć svakog časa ali ništa,jebi ga.Morali smo konačno počet sa sviranjem .Prva pjesma je bila omiljena pjesma našeg pjevača i onda smo išli redom kako smo se već dogovorili.Kad smo počeli svirati onu pjesmu posvećenu njoj,bio sam taaaako tužan što je nema.Znate kako je to kad se ponadate i budete sretni i onda vas razočara taj osjećaj.I ništa,završili mi svirku koja je bila jebena i taman na izlazu iz lokala naletim na nju.Pa nemogu vjerovat.Bio sam zbunjen što sam je uopće ugledao.Samo sam ju pozdravio i otišao,a ona me onda upitala malo povišenim glasom kako je bilo.Ja sam samo rekao da je mogla doć pa vidjet.To je bilo to od našeg razgovora.Poslije smo išli pit u kvart i zabio sam se ko stoka. Bilo je dobro,samo eto...Cura me jebe!!!

31.05.2006., srijeda

Music is my life

Kako i naslov kaže,muzika je moj život.Za sve koji ne znaju (a nitko od vas nezna),sviram gitaru već 5 godina.Sad ću se prebacit na bubnjeve i večeras idemo moj band i ja svirat u jedan lokal,bit će sigurno ludo.Možda dođe i jedna cura koja mi se oduvijek jako sviđala.Odsvirat ću jednu pjesmu samo za nju.Bili smo prije skupa ali,jebi ga,pukla ljubav (s njene strane) i eto ti.Bio sam glup što sam ju pustio da ode,sad je još teže borit se za nju.Valjda će i to jednom doć na svoje.Ljudi,još malo pa stižem u hrvatsku.Tamo mi je baka pa idem malo vidjet šta ima kod vas...Tamo isto imam par prijatelja koji sviraju pa ću se zabavit.Uglavnom,za mene nebi bilo zabave na ovom svijetu da nema gitare.Kad se svira,najbolje je!Ne treba se samo reć "tko pjeva,zlo ne misli" nego i "tko svira,zlo ne misli".Idem sad malo vježbat za večeras pa da to sve savršeno prođe.Čujemo se!

29.05.2006., ponedjeljak

The first time

Evo me prvi put na ovim blogovima i otvorio sam svoj blog.Ovdje ćete čitati lude zabave iz mog života i sve što ide uz to.Pričat ću cijeloj Hrvatskoj o svom životu.Pa uživajte

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

¨¨GLASAJTE:

¨¨LINKOVI:

Marry
Stvor
Lyd
Robi
Ninnnnnna
Spark*

¨¨NEŠTO MALO O MENI:

Ime-Daniel
Rođen sam-14.02.1987
Živim u-njemačkoj ali sam iz hrvatske
Bavim se-sviranjem gitare (električne i akustične)
Obitelj-starci,sestra,pas



Kako izgledam:
-Crna kosa (malo duža)
-Smeđe oči
-Visok sam 185cm, 80kg



Volim:
-izlaziti
-dugo spavati
-pit pivu
-svirat gitaru
-hrvatsku
-svoju sobu
-svog psa
-putovati
...

Ne volim:
-lošu muziku
-lošu atmosferu u društvu
-glumce (kad netko glumi ono što nije)
-neiskrenost
-svađu
-shopping
-konduktere
-buseve općenito
...

¨¨PJESME I SLIKE MENI DRAGE: